srijeda, 25. travnja 2018.

Stockholmska kava ili o jutru

"Ikigai se katkad izražavao kao "razlog da ujutro ustanete". To je ono što vam neprestano pruža motivaciju za život, a mogli bismo reći i da vam daje životni apetit zbog kojeg sa žarom dočekujete svaki novi dan." (Ken Mogi, Ikigai)


Možda najteži dio dana, mnogima od nas. Jutro. Dizanje. Spremanje na posao. Spremanje za dan i ono što on nudi. I kad nismo na poslu, nego lutamo nekim gradom, jutro je uvijek prepuno planova i činjenicom da treba iskoristiti svaki trenutak proveden u tom gradu. Čak kad ovako pišem, zvuči pomalo stresno. Stoga, mi doma (i bilo gdje drugdje) imamo uvijek isto pravilo. 
Kava. 


Mi s jutrom imamo neki odnos. Vezu. Razumijevanje. 
I u tim nekim gradovima. Znam da nismo jedini i zato pišem. Naš ikigai nekog, bilokojeg dana je vrijeme za i uz kavu kao početak nečeg novog. Kao slaganja misli u neku cjelinu. Kao mali ritual za velike stvari. 

Stockholm u svojoj srži poznaje riječ ikigai, to je vidljivo baš odmah. U prvoj šetnji gradom. Možda ju nekako drugačije zovu, ali prema onome što sam vidjela tamo, sigurna sam da znaju. No, znam i da to sretno vrijeme i put k sretnom životu grade kroz neke male, a opet jako važne stvari. O tome bih ponešto napisala.

Iako nije istoznačnica ikigaiju, drago mi je da smo se upoznali s još jednim konceptom jedne zemlje i prepustili se tome. Na svoj način. Šveđani to zovu fika. Fika  je socijalni fenomen za kvalitetno provedeno vrijeme uz kavu (čaj, sok...) i slasticu. Može biti s obitelji, prijateljima, kolegama ili nekim koga želite upoznati. I može se dogoditi u bilo koje doba dana. Fiku baš lako prepoznajete po kafićima Stockholma i ne opirete joj se. Jer, zašto se opirati nečemu što ima toliko smisla i što je dio ikigai filozofije, filozofije za sretan život i pronalaženje životne svrhe koja je tako privlačna i koju želite u svom životu. Ili, bolje reći, čisto da vas ne uvučem u sve ovo :), moje filozofije.


Naša prva prava stockholmska kava je bila u Café Pascalu. Iako nije lako naći specialty coffee u ovom gradu, tamo smo pronašli ono što smo tražili. Šveđani uglavnom piju filter kavu i stoga ova coffee scena nije toliko razvijena kao možda u nekim drugim svjetskim gradovima. No, kako bilo, i ovaj grad ima ponešto za svakoga. I za nas, isto. Pa tako i odličnu kavu i mjesto za kavu.


Pascal je kvartovski kafić u kojem se apsolutno vidim kako pišem nešto. Jer živjeti od pisanja je san svakog studenta književnosti, barem jednom u životu. Školske sastavke smo ispisali kada je za to bilo vrijeme, sada smo spremni za veće stvari. I to sada kada nismo više studenti.
Vidim kako fotkam ovdje, smišljam, planiram i upijam. Upijam pa pišem o tome. Ili upijam pa odlazim sretna tamo negdje.
Kafić u kojem naprosto ne radim ništa, osim što, naravno, pijem kavu i gledam neki drugi život kako se događa ispred mojih očiju. Na raznim jezicima. I ono što je divno, apsolutno razumljivim svima. Pričaju o životu i žele ispričati život. Ti neki jezici. 
A ja razumijem i još potvrdno kimam glavom.


U Pascal ulazite s prijateljima, bebama, sami, s psima... nema restrikcija i svi se izvrsno slažu. U takvim kafićima jednostavno znate da je lijepo biti dio njihovog jutra i da jutro ima smisla u svakom pogledu. Čak i jako rano. 

I znam već da svi imamo svoj Cafe Pascal, i svi imamo svoje neko mjesto koje smo vezali za svoj život, koje budi uspomene ili koje daje razlog da ustanemo ujutro. 
I znam da razlog da ustanete ujutro i pronađete svoj ikigai (ili ga već imate) možda nije kava, no, možda, kažem, možda, jutro daje kretanje vašem životu u smjeru koji ima smisao i o kojem ćete aktivno razmišljati.
I zato ovaj post, i zato toliko riječi na jednom mjestu, o kavi, jutru i smislu. I, Stockholmu, da preciziramo.


Jutra koja imamo kroz život su jedina u životu. Nema drugih. 
Pronaći drive svog života  ne treba biti kada već sve o životu znamo. Neka bude nešto ranije. 
Možda baš danas. 
U vašem Pascalu i kod vašeg Pascala.