U dijalogu s jednim gradom. Stockholm.

(glazba) Kada smo sletjeli na aerodrom, imala sam osjećaj da sam u nekom filmu, da svira muzika, neka značajna, koja, onako, naježi sve gledatelje, i da kamera polako snima nas dvoje. Usporeno. Moj okret glave, kosu i onda osmijeh. Osmijeh u očima, naravno. Pa onda osmijeh gdje inače i jest.
I da snima njega. Sretnog. I da se zaustavlja, onako značajno, kada se primimo za ruke.

Ovo putovanje je mirisalo. Imalo je svoje pjesme. Mjesta i zgrade, prozore i film u mojoj glavi. Sva moja putovanja su neki moj film. Ovaj je bio tako krasno snimljen. Od početka. Do kraja. Mi. Naši prekrasni prijatelji. I cijeli Stockholm.

Za Stockholm sam se pripremala neko vrijeme. Vi već znate da se ja pripremam tako da tražim mjesta za kavu.  Gledala sam i izbor muzeja. Nisam gledala top restorane. Gledala sam top mjesta u gledalištu za predstavu koju je nudio ovaj grad. Prikazivala je ta predstava grad onakvim kakav jest. Raskopan, gdjegdje zaleđenog mora, a nevjerojatno lijep, širokih sporednih ulica, s lijepim ljudima, s velikim obećanjima da nudi lijepo provedeno vrijeme. Sjajno se ponašao taj grad na sceni. Pozirao s nevjerojatnom lakoćom ne znajući što znači pretenciozan, nakićen i neumjeren. A mi smo imali najbolje karte za tu predstavu.

Nevjerojatno mi je bilo pitanje koje sam postavila sama sebi prije leta u sretne trenutke. Pitala sam se, a što ako mi se grad ne svidi. Što ako se ja njemu ne svidim. Što ako uopće ne raspoznaje dan i što ako su lijepi domovi ovog grada samo u časopisima koje listam kad odlučim živjeti u oblacima. Ili ih listam onda kad trebam svijetle misli i toplinu nekih tamo bijelih kamina tih švedskih kuća.

Na kraju mi je zapravo nevjerojatno bilo da zapravo taj isti grad postavlja ista ta pitanja meni. Kakva luda sreća da smo se tako našli.

Ostavljam si neko vrijeme da složim priče o ovom gradu, listu pjesama koje biste slušali da ste ondje, listu emocija koje ćete zasigurno osjetiti ako ste tamo. Ostavljam prostora i za razmišljanje o mogućim frizurama koje nositi u ovome gradu (iako ne vjerujem da postoji loša frizura za ovaj grad), kojim stavom koračati ulicama i kako doći do karata za top mjesto u gledalištu u kojem tako snažno glavnu ulogu ima Grad Stockholm.

Vrijeme je sve što trebam i znam da ćete se zaljubiti. U energiju. U atmosferu.
U mračne ulice sa svjetiljkama u prozorima ljudi za koje vjerujete da su sretni.
Jer tako je ljepše i svijet je ljepši.